DOMOVINSKI RAT
I. Kronologija Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju srpsku autonomnu oblast Krajinu u koju ukljucuju i neke sjevernodalmatinske i licke opcine, a potom i neke s Korduna i Banije. Sredinom ozujka proglasavaju odcjepljenje od Hrvatske. Zauzimaju Plitvice i postavljaju zasjedu hrvatskim redarstvenicima, koji na Uskrs uspijevaju potisnuti odmetnike. Pogiba Josip Jovic, prva zrtva na sluzbenom zadatku u obrani Republike Hrvatske. U istocnoj Slavoniji djeluju pripadnici Srpske demokratske stranke i brojni militantni politicari iz Srbije, poput Vojislava Seselja. Srbima u hrvatskom Podunavlju dostavlja se oruzje iz Srbije, a pristizu i naoruzane cetnicke teroristicke skupine. 1. svibnja dva hrvatska policajca ubijena su u Borovu Selu. Nedugo nakon toga srpski teroristi ubijaju dvanaest i ranjavaju dvadeset policajaca. U kninskoj opcini Srbi, otvoreno suradujuci s Jugoslavenskom armijom, opsjedaju Kijevo. Hrvatska, kojoj je vec u svibnju 1990. godine oduzeto oruzje Teritorijalne obrane, ima samo policiju. Potreba obrane samostalnosti potice stvaranje redovite Hrvatske vojske - Zbora narodne garde. Prva smotra odrzana je zavrsetkom svibnja 1991. na stadionu Zagreba. Ako ne cijenis samog sebe, nece te ni drugi cijeniti
"Iz patnje i trnja niknut ce cvijece,
SADRZAJ:
II. Deklaracija o Domovinskom ratu
III. Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske sa medjunarodnim sudom u Haagu
Referendum odrzan 19. svibnja pokazao je kako 94 posto drzavljana Republike Hrvatske zeli da Hrvatska napusti Jugoslaviju i osamostali se. Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991. Sabor RH proglasava Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom drzavom. Potkraj lipnja 1991. dolazi do sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije, koji prerasta u rat na slovenskom tlu. Brijunskom deklaracijom trazi se da prestanu oruzani skukobi, te da Hrvatska i Slovenija odgode za tri mjeseca primjenu svojih odluka o samostalnosti i suverenosti. No, rat u Hrvatskoj tek zapocinje. Istoga dana kada je potpisana Brijunska deklaracija, jugoslavenska vojska pocinje zaposjedati Baranju, a zestoke se borbe vode u Tenji kod Osijeka. Mladi ljudi dobrovoljno polaze u obranu. Rat se rasplamsava u istocnoj i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Dalmaciji oko Kijeva, Sinja, Sibenika, Zadra i Maslenice, te u Lici. Cetnici ubijaju i kolju hrvatske civile, pljackaju i raketiraju javne objekte. Ubijanja i progoni Hrvata nastavljaju se i nakon sporazuma o obustavi vatre, te memoranduma o promatrackim misijama koje dolaze u Hrvatsku. Vukovar trpi zdruzene napade jugovojske i cetnika od 24. kolovoza.
Do tada je u neobjavljenom ratu protiv Hrvatske ubijeno 2200 Hrvata, 140000 prognano, razorena su sela, granatirani gradovi, unistavani hrvatski kulturni spomenici, crkve i bolnice, staracki domovi i vrtici. Razaraju se i televizijski odasiljaci, ubijaju snimatelji i novinari Hrvatske radiotelevizije. Prva zrtva bio je Gordan Lederer.
Hrvatski drzavni vrh odlucuje da se blokiraju neprijateljske vojarne i zracne luke. U pet dana osvojeno je 36 vojarni i skladista, 230 tenkova i oko 400 topnickih oruzja. 25. rujna Vijece sigurnosti donosi rezoluciju o opcem embargu na uvoz svih vrsta oruzja i vojne opreme u SFRJ. To znaci da Hrvatska ne moze legalno nabaviti oruzje pa ga mora oteti od neprijatelja ili kupovati nelegalno,sto i cini uz pomoc hrvatskih iseljenika. Tisuce dobrovoljaca polaze na sve bojisnice. Sibenski branitelji u zestokom sukobu zaustavljaju prodor jugoslavenske vojske u grad.
Vode se bitke za Karlovac, Vukovar i Vinkovce. Cetnici zauzimaju Petrinju, a jugovojska Drnis zatim pomaze crnogorskim postrojbama da zauzmu Konavle. Pocetkom listopada vode se borbe za Dubrovnik, Sisak i Zadar, te u jugoistocnoj Hercegovini.
Dva dana nakon Predsjednikova poziva na obranu Hrvatske jugoslavenski zrakoplovi raketiraju Banske dvore. Dogodilo se to 7. listopada. 8. listopada Hrvatski sabor prekida sve veze s Jugoslavijom i proglasava nezavisnu drzavu. Neprijatelj pojacava napade na opkoljeni Dubrovnik. Napada se Slunj, Nova Gradiska, Pozega i Pakrac, granatira se Split. Hrvatska dobiva bitku u Brackom kanalu i tjera brodove jugoslavenske mornarice juzno od Peljesca. 18. studenoga pada Vukovar, grad koji je mjesecima odolijevao srbijanskoj vojnoj sili i unistavao njezine elitne postrojbe. 2000 branitelja i gradana Vukovara je poubijano, 800 je nestalih, a 42000 prognanih. Iz vukovarske bolnice izvuceni su ranjenici i ubijeni na Ovcari, blizu Vukovara. zrtvama pokolja postaju Hrvati u Nadinu, te posebno u Skabrnji pokraj Zadra, gdje je okrutno poubijano vise od 80 Hrvata.
Granatira se Zadar, srusen je Maslenicki most, jedina preostala veza juzne sa sjevernom Hrvatskom. Hrvatska vojska ima uspjeha na Papuku i Psunju, oslobada se Lipik. Medunarodna zajednica, pod pritiskom javnosti u svojim zemljama, razmislja o upucivanju snaga UN-a u krizna podrucja. U tom je trenutku u slobodnim dijelovima Hrvatske vec oko 500000 prognanika. Gotovo 15000 cetvornih kilometara (26,5 posto kopnene povrsine) Hrvatske je u rukama agresora. Svijet postaje sve skloniji ideji da Hrvatska bude medunarodno priznata. Posebnu ulogu u tom razdoblju ima papa Ivan Pavao II., koji priznaje voljenu Hrvatsku, kako je naziva, a 13. sijecnja 1992. godine Vatikan ce sluzbeno priznati modernu hrvatsku drzavu. Do sredine sijecnja to su ucinile Slovenija, Litva, Letonija, Estonija, Ukrajina, Island, Njemacka, San Marino i Austrija. 15. sijecnja Hrvatsku su priznale sve clanice Europske zajednice, a 22. svibnja Hrvatska je primljena u UN. U Hrvatsku na godinu dana dolaze plave kacige. One su rasporedene u sve dijelove hrvatskoga teritorija zaposjednutog jugovojskom i srpskim odmetnicima, tzv. UNPA zone. UNPROFOR nije ucinio nista od onoga sto mu je bila zadaca. Hrvati su i dalje proganjani, pljackane su hrvatske kuce, ruseni mostovi, postavljeno je bezbroj nagaznih mina. Hrvatskim prognanicima pridruzile su se mnogobrojne izbjeglice iz BiH, gdje je rat planuo u travnju 1992. godine.
Nekoliko dana nakon sto je Hrvatska postala clanicom UN-a, jugoslavenska armija napusta zadnja uporista - Lastovo i Vis. Hrvatska vojska, pod zapovjednistvom generala Janka Bobetka, oslobada dubrovacko primorje i Konavle. Oslobadaju se Miljevci, prostor izmedu rijeke Krke i Drnisa, a u akciji Otkos 10 oslobada se 300 cetvornih kilometara u Slavoniji. Pritisak na Zadar umanjen je zauzimanjem brda Kriz iznad Bibinja. Plave kacige mirno gledaju kako srpski topovi razaraju Osijek, Gospic, Sisak, Karlovac, Zadar i Sibenik. Izbjeglicka kriza je na vrhuncu, pa u jednom trenutku Hrvatka zbrinjava milijun prognanika i izbjeglica. Dio njih ce otici u trece zemlje.
1993. godina donosi oslobadanje zadarskog zaleda od Zemunika do Maslenice, ukljucujuci i zadarsku zracnu luku. Zbog oslobodenja vlastitih teritorija Hrvatskoj se prijeti sankcijama. U ljeto 1993. Beograd ukljucuje sva okupirana podrucja u svoj novcarski, postanski i radiotelevizijski sustav. U zaposjednutim krajevima Hrvatske rabi se srpski jezik i cirilicno pismo. Vijece sigurnosti UN-a namece Srbiji najstroze sankcije, potpunu medunarodnu izolaciju. Istodobno, u listopadu Vijece sigurnosti prvi put izricito potvrduje da su UNPA zone integralni dio Republike Hrvatske, ali ne nudi mehanizme integracije. Stoga Hrvatska vojska oslobada podrucje jugoistocno od Gospica, tzv. medacki dzep.
Sporazumom o stvaranju bosnjacko-hrvatske federacije, u ozujku 1994. godine, izmedu Hrvata i Muslimana prekinut je kratkotrajni rat u BiH. Federacija bi trebala usko suradivati s Republikom Hrvatskom. Istodobno se vode razgovori izmedu Hrvatske i Srbije o mogucoj normalizaciji odnosa. Te godine Hrvatsku posjecuje papa Ivan Pavao II. koji se hrvatskom narodu obraca na hrvatskom jeziku. Njegove rijeci znace ohrabrenje i nadu. Medunarodna zajednica, pak, predlaze gospodarske sporazume s odmetnutim Srbima, otvaranje autoceste, zeljeznickih veza i naftovoda, a tek potom politicki sporazum. Nezadovoljstvo potezima medunarodne zajednice pojacava i plan veleposlanika zemalja Kontaktne skupine prema kojemu bi Srbi u Hrvatskoj dobili drzavu u drzavi, tzv. plan Z4. Hrvatska otkazuje gostoprimstvo plavim kacigama, na sto Vijece sigurnosti preimenuje mirotvorne postrojbe u Hrvatskoj u UNCRO (United Nations Confidence Restoratin Operation inb Croatia). One imaju zadacu nadzirati prekid vatre i hrvatske drzavne granice prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
Hrvatska je u meduvremenu ojacala svoju vojsku. U akciji nazvanoj Bljesak 1. i 2. svibnja 1995. godine Hrvatska voska i redarstvenici oslobadaju zapadnu Slavoniju. Vecina lokalnih Srba bjezi u djelove BiH koji su pod srpskim nadzorom, odakle se za osvetu tuku hrvatski gradovi. U Splitu se sastaju najvisi predstavnici Republike Hrvatske i Federacije BiH, te donose Deklaraciju o zajednickoj obrani od srpske agresije. Sjeverno od Dinare zapocinju zajednicke akcije HVO-a i HV-a, nazvane Ljeto 95. Zauzimaju se Bosansko Grahovo i Glamoc. Knin je odsjecen od zaleda. Srbi odgovaraju granatiranjem Karlovca, Siska i Gospica. Na pregovorima u Zenevi odbijaju prihvatiti mirnu reintegraciju. 4. kolovoza pocinje kljucna hrvatska vojno-redarstvena akcija Oluja. U samo 48 sati oslobadaju se okupirana podrucja sjeverne Dalmacije, juzne i istocne Like, te Korduna i Banije. 30000 srpskih vojnika i 80000 srpskih civila bjezi iz Hrvatske, premda ih hrvatska vlast od pocetka akcije pozivaju da ostanu.
Hrvatska zastava na kninskoj tvrdjavi nakon oslobodjenja
USTAVNI ZAKON
O SURADNJI REPUBLIKE HRVATSKE S MEDUNARODNIM KAZNENIM SUDOM U HAAGU
Clanak 1.
Ovim Ustavnim zakonom ureduje se suradnja Republike Hrvatske s Medunarodnim kaznenim sudom za teska krsenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na podrucju bivse Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu: Medunarodni kazneni sud), te izvrsavanje obveza koje za Republiku Hrvatsku proizlaze iz Rezolucije Vijeca sigurnosti br. 827. (1993), Statuta i Pravila o postupku i dokazima Medunarodnoga kaznenog suda.
Pod Medunarodnim kaznenim sudom razumijeva se sud osnovan Rezolucijom 827. (1993) Vijeca sigurnosti Ujedinjenih naroda radi sudenja osobama odgovornima za teska krsenja medunarodnoga humanitarnog prava pocinjena na podrucju bivse Jugoslavije od 1991. godine.
Clanak 2.
Nositelj suradnje s Medunarodnim kaznenim sudom u ime Republike Hrvatske je Vlada Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske moze svojom odlukom osnovati posebna tijela radi obavljanja poslova suradnje s Medunarodnim kaznenim sudom. U odluci o osnivanju takvog tijela poblize ce se odrediti njegove zadace i ovlasti.
Drzavna tijela Republike Hrvatske suraduju s Medunarodnim kaznenim sudom putem Vlade Republike Hrvatske, ako Vlada Republike Hrvatske ne odluci drukcije. Suradnja s Medunarodnim kaznenim sudom odvija se na hrvatskom jeziku, a iznimno i na jednom od sluzbenih jezika Medunarodnoga kaznenog suda.
Clanak 3.
Zahtjev za suradnju ili izvrsenje pojedinih odluka Medunarodnoga kaznenog suda dostavlja se Vladi Republike Hrvatske.
Zahtjevu za suradnju ili izvrsenje odluke Medunarodnoga kaznenog suda Republika Hrvatska udovoljit ce ako je zahtjev ili odluka utemeljena na odgovarajucim odredbama Statuta i Pravila o postupku i dokazima Medunarodnoga kaznenog suda i ako nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.
Zahtjev za suradnju i izvrsenje odluke Medunarodnoga kaznenog suda, koji udovoljava zahtjevima iz stavka 2. ovoga clanka, Vlada Republike Hrvatske dostavlja nadleznom drzavnom tijelu radi izvrsenja.
Clanak 4.
Drzavna tijela nadlezna za postupanje po zahtjevu za suradnju Medunarodnoga kaznenog suda obavljaju pojedine radnje kojima se ta suradnja ostvaruje na nacin propisan zakonom Republike Hrvatske.
Stvarna i mjesna nadleznost sudova i drugih drzavnih tijela koja postupaju po zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda za suradnju odreduje se prema pravilima koja vrijede za odredivanje nadleznosti u kaznenom postupku, odnosno u drugom postupku u kojem se obavlja radnja kojom se ostvaruje suradnja, ako ovim Ustavnim zakonom nije drukcije odredeno.
Clanak 5.
Drzavno tijelo koje u pojedinom slucaju obavlja odredene poslove suradnje, odnosno izvrsava odluku Medunarodnoga kaznenog suda podnijet ce Vladi Republike Hrvatske cjelovito izvjesce o obavljenim poslovima suradnje ili o izvrsenju odluke odmah, a najkasnije u roku od 3 dana.
Drzavno tijelo iz stavka 1. ovoga clanka, na zahtjev Vlade Republike Hrvatske ili ako ocijeni da za to postoji potreba, izvjescivat ce Vladu Republike Hrvatske o tijeku suradnje ili izvrsenja odluke Medunarodnoga kaznenog suda.
Drzavno tijelo koje tijekom obavljanja pojedinih poslova suradnje ili izvrsenja odluke Medunarodnoga kaznenog suda utvrdi da suradnja ili izvrsenje odluke nije moguce zbog pravnih ili drugih zapreka, izvijestit ce o tome Vladu Republike Hrvatske.
Sudovi i Drzavno odvjetnistvo Republike Hrvatske iz stavka 3. ovoga clanka izvjescuju Vladu Republike Hrvatske o poslovima suradnje ili izvrsenju odluke Medunarodnoga kaznenog suda putem Ministarstva pravosuda Republike Hrvatske.
II. DJELOVANJE MEDUNARODNOGA KAZNENOG SUDA NA PODRUCJU REPUBLIKE HRVATSKE
Clanak 6.
Radi ucinkovitog ostvarivanja suradnje Republike Hrvatske i Medunarodnoga kaznenog suda, Vlada Republike Hrvatske moze odobriti da Medunarodni kazneni sud ima ured na podrucju Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske moze odlukom kojom se odobrava osnivanje ureda ili posebnim ugovorom odrediti uvjete rada ureda iz stavka 1. ovoga clanka.
Clanak 7.
Medunarodni kazneni sud i njegov tuzitelj uz odobrenje Vlade Republike Hrvatske mogu na podrucju Republike Hrvatske poduzimati pojedine radnje radi otkrivanja zlocina iz svojega djelokruga, osim mjera prisile i drugih radnji koje ogranicavaju temeljna prava i slobode gradana.
Clanak 8.
Predstavnicima Medunarodnoga kaznenog suda odobrit ce se nazocnost na glavnoj raspravi suda u Republici Hrvatskoj u postupku zbog kaznenog djela iz djelokruga Medunarodnoga kaznenog suda te ce im se dopustiti uvid u spis predmeta i na njihov zahtjev dostaviti primjerak presude.
III. USTUPANJE KAZNENOG PROGONA I KAZNENOG POSTUPKA
Clanak 9.
Na obrazlozeni zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda ustupit ce mu se kazneni postupak koji se vodi pred sudovima u Republici Hrvatskoj protiv okrivljenika za kazneno djelo koje je prema Statutu Medunarodnoga kaznenog suda u njegovu djelokrugu.
Rjesenje o ustupanju kaznenog progona i kaznenog postupka donosi vijece nadleznoga zupanijskog suda sastavljeno od tri suca. Vijece ce odbiti zahtjev za ustupanje kaznenog progona i kaznenog postupka ako se zahtjev ne odnosi na istog okrivljenika i isto kazneno djelo, ili ako je okrivljenik za to kazneno djelo vec presuden pravomocnom presudom suda u Republici Hrvatskoj. Iznimno, kazneni postupak dovrsen pravomocnom presudom ustupit ce se Medunarodnom kaznenom sudu ako se zahtjev odnosi na ponavljanje postupka pred Medunarodnim kaznenim sudom prema odredbama clanka 10. stavka 2. Statuta Medunarodnoga kaznenog suda.
Na sjednicu vijeca iz stavka 2. ovoga clanka pozivaju se drzavni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj, koji na sjednici mogu iznijeti svoja stajalista i prijedloge glede zahtjeva Medunarodnoga kaznenog suda za ustupanje kaznenog progona i kaznenog postupka. Sjednica vijeca odrzat ce se i ako pozvane osobe nisu nazocne. Sjednica vijeca odrzat ce se i u slucaju ako je okrivljenik u bijegu ili je nedostupan sudu.
Na rjesenje o ustupanju kaznenog progona i kaznenog postupka Medunarodnom kaznenom sudu drzavni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu izjaviti zalbu u roku od 8 dana. Zalba zadrzava izvrsenje.
O zalbi iz stavka 4. ovoga clanka odlucuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijecu sastavljenom od pet sudaca.
Odlucujuci povodom zalbe, vijece Vrhovnog suda Republike Hrvatske moze rjesenjem potvrditi, ukinuti ili preinaciti prvostupanjsko rjesenje.
Po pravomocnosti rjesenja o ustupanju kaznenog progona i kaznenog postupka, rjesenje se zajedno sa spisom predmeta putem Ministarstva pravosuda dostavlja Vladi Republike Hrvatske koja ga prosljeduje Medunarodnom kaznenom sudu.
Clanak 10.
Nakon pravomocnosti rjesenja kojim se ustupa kazneni postupak, nece se protiv okrivljenika za isto kazneno djelo pokretati postupak, a postupak koji je u tijeku obustavit ce se. Kada je presuda suda u Republici Hrvatskoj postala pravomocna, nece se izvrsiti, a ako je izvrsenje u tijeku, bit ce prekinuto danom kada okrivljenik bude predan Medunarodnom kaznenom sudu.
Clanak 11.
Kazneni postupak koji se vodio pred sudom u Republici Hrvatskoj, a obustavljen je radi ustupanja kaznenog postupka Medunarodnom kaznenom sudu, moze se ponoviti pred nadleznim sudom Republike Hrvatske, ako Medunarodni kazneni sud nije svojom presudom odlucio o krivnji okrivljenika za jedno ili vise kaznenih djela za koja se u Republici Hrvatskoj vodio kazneni postupak. U tom slucaju moze se izvrsiti pravomocna presuda suda u Republici Hrvatskoj ili nastaviti izvrsenje presude koje je prekinuto, kao i zapoceti kazneni progon u slucaju kada do njegova pokretanja nije doslo zbog toga sto je postupak voden pred Medunarodnim kaznenim sudom.
Kada su presudom Medunarodnoga kaznenog suda obuhvacena samo neka kaznena djela za koja postoji pravomocna presuda suda u Republici Hrvatskoj, sud Republike Hrvatske izmijenit ce presudu glede kazne, primjenjujuci na odgovarajuci nacin odredbe Zakona o krivicnom postupku koje se odnose na izmjenu presude prema pravilima o ponavljanju postupka.
Clanak 12.
Okrivljeniku o cijoj je krivnji odlucio Medunarodni kazneni sud, ne moze se za isto kazneno djelo suditi u Republici Hrvatskoj, niti se moze izvrsiti prijasnja presuda suda u Republici Hrvatskoj koja se odnosi na to kazneno djelo.
Na zahtjev drzavnog odvjetnika ili okrivljenika kojemu je sudio Medunarodni kazneni sud, preinacit ce se presuda suda u Republici Hrvatskoj za isto kazneno djelo, odgovarajucom primjenom odredaba Zakona o krivicnom postupku koje se odnose na izmjenu presude prema pravilima o ponavljanju postupka.
IV. UHICENJE I PRITVOR OKRIVLJENIKA, TE NJEGOVA PREDAJA MEDUNARODNOM KAZNENOM SUDU
Clanak 13.
O zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda za uhicenje odredene osobe, koja je okrivljenik pred tim sudom, odlucuje naredbom istrazni sudac nadleznog zupanijskog suda. Naredbu o uhicenju izvrsavaju redarstvene vlasti.
Istrazni sudac odlucuje naredbom i o zahtjevu tuzitelja Medunarodnoga kaznenog suda da se osumnjicenik uhiti iz razloga hitnosti prema clanku 40. Pravila o postupku i dokazima Medunarodnoga kaznenog suda. U tom slucaju uhicenik moze biti zadrzan najdulje 48 sati i po proteku toga roka mora biti pusten na slobodu ako Medunarodni kazneni sud ne zatrazi njegovu predaju.
Redarstvene vlasti uhitit ce okrivljenika i bez naredbe istraznog suca ako je za okrivljenikom raspisana tjeralica nadleznog tijela Republike Hrvatske ili Medunarodnoga kaznenog suda.
Redarstvene vlasti duzne su odmah uhicenika dovesti pred istraznog suca nadleznoga zupanijskog suda koji odlucuje o pritvaranju okrivljenika ili njegovu pustanju na slobodu. Pritvor odreden rjesenjem istraznog suca moze trajati najdulje dva mjeseca, nakon cega se pritvor moze produljiti samo odlukom vijeca nadleznoga zupanijskog suda.
Pritvor moze odrediti i vijece zupanijskog suda tijekom postupka u kojem odlucuje o zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda da mu se okrivljenik preda ili da mu se ustupi kazneni progon i kazneni postupak. Na temelju rjesenja vijeca pritvor moze trajati do dva mjeseca, s tim da se pritvor moze produljivati u postupku preispitivanja postojanja razloga za pritvor prema odredbi clanka 14. stavka 3. ovoga Ustavnog zakona.
Clanak 14.
Istrazni sudac ili vijece zupanijskog suda donijet ce rjesenje o pritvoru okrivljenika ako postoji zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda da mu se okrivljenik preda i ako postoji neki od razloga za odredivanje pritvora koji je predviden u clanku 182. stavku 1. i 2. Zakona o krivicnom postupku ("Narodne novine", br. 34/93. - procisceni tekst, 38/93., 25/94. i 28/96.). Prije donosenja rjesenja o pritvoru istrazni ce sudac obvezno ispitati okrivljenika, a moze pozvati drzavnog odvjetnika da se ocituje o potrebi odredivanja pritvora.
Pritvor odreden prema stavku 1. ovoga clanka moze trajati dok okrivljenik ne bude predan Medunarodnom kaznenom sudu ili dok se ne donese rjesenje kojim se zahtjev za predaju okrivljenika ili ustup kaznenog progona i kaznenog postupka odbija, a ukupno najdulje sest mjeseci.
Vijece zupanijskog suda sastavljeno od tri suca duzno je svaka dva mjeseca preispitati postoje li i dalje razlozi za pritvor te to utvrditi svojim rjesenjem. Vijece ce po sluzbenoj duznosti ukinuti pritvor cim prestanu razlozi zbog kojih je odreden.
Ako ovim Ustavnim zakonom nije drukcije odredeno, na zalbu na rjesenje o pritvoru i postupak izvrsenja pritvora na odgovarajuci ce se nacin primijeniti odredbe Zakona o krivicnom postupku.
Clanak 15.
U postupku povodom zahtjeva za predaju okrivljenika Medunarodnom kaznenom sudu na odgovarajuci ce se nacin primijeniti odredbe Zakona o krivicnom postupku o pozivanju, dovodenju, obecanju okrivljenika da nece napustati boraviste, jamstvu te izdavanju tjeralice.
Clanak 16.
Obrazlozeni zahtjev za predaju okrivljenika Medunarodni kazneni sud dostavlja Vladi Republike Hrvatske. Uz zahtjev Medunarodni kazneni sud dostavlja podatke potrebne za utvrdenje istovjetnosti okrivljenika i potvrdenu optuznicu podignutu pred Medunarodnim kaznenim sudom.
Vlada Republike Hrvatske putem Ministarstva pravosuda dostavlja zahtjev zupanijskom sudu na cijem podrucju okrivljenik ima prebivaliste, koji o zahtjevu odlucuje u vijecu sastavljenom od tri suca.
Ako okrivljenik nema prebivaliste na podrucju Republike Hrvatske, ako nije moguce utvrditi gdje mu je prebivaliste ili ako za to postoje drugi vazni razlozi, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredit ce rjesenjem zupanijski sud pred kojim ce se voditi postupak povodom zahtjeva Medunarodnoga kaznenog suda.
Protiv rjesenja iz stavka 3. ovoga clanka zalba nije dopustena.
Clanak 17.
U postupku odlucivanja o zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda za predaju okrivljenika, sud ce upoznati okrivljenika sa zahtjevom i optuzbama koje mu se stavljaju na teret ispitati ga o djelima koja mu se stavljaju na teret te o drugim okolnostima vaznim za odlucivanje o zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda.
Clanak 18.
U postupku odlucivanja o zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda da mu se preda okrivljenik, okrivljenik obvezno ima branitelja. Ako okrivljenik ne uzme branitelja, odredit ce mu sud branitelja po sluzbenoj duznosti.
Nazocnost branitelja obvezna je i prilikom ispitivanja okrivljenika prema clanku 14. stavku 1. ovoga Ustavnog zakona. Ako okrivljenik prilikom tog ispitivanja ne osigura branitelja u roku od 6 sati, odredit ce mu sud branitelja po sluzbenoj duznosti.
Na postavljanje i razrjesenje branitelja po sluzbenoj duznosti primjenjivat ce se odredbe Zakona o krivicnom postupku, ako ovim Ustavnim zakonom nije drukcije odredeno.
Clanak 19.
U postupku povodom zahtjeva Medunarodnoga kaznenog suda da mu se okrivljenik preda vijece ce saslusati drzavnog odvjetnika te utvrditi cinjenice potrebne za donosenje odluke primjenjujuci na odgovarajuci nacin odredbe Zakona o krivicnom postupku.
Clanak 20.
Vijece ce donijeti rjesenje kojim udovoljava zahtjevu za predaju okrivljenika Medunarodnom kaznenom sudu ako utvrdi da se zahtjev odnosi na osobu protiv koje se vodi postupak za predaju i da se radi o kaznenom djelu za koje je Medunarodni kazneni sud nadlezan prema svom Statutu. U suprotnom, vijece ce rjesenjem odbiti zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda. Vijece ce rjesenjem odbiti zahtjev i u slucaju ako je okrivljeniku za isto djelo presudeno pravomocnom presudom suda u Republici Hrvatskoj, a zahtjev za predaju nije podnesen radi ponavljanja postupka pred Medunarodnim kaznenim sudom prema odredbama clanka 10. stavka 2. Statuta Medunarodnoga kaznenog suda.
Clanak 21.
Rjesenje kojim se zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda za predaju okrivljenika odbija, po sluzbenoj se duznosti zajedno sa spisom predmeta dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji u vijecu od pet sudaca razmatra zahtjev i prvostupanjsko rjesenje te svojim rjesenjem potvrduje, ukida ili preinacuje rjesenje zupanijskog suda.
Clanak 22.
Na rjesenje zupanijskog suda kojim se udovoljava zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda da mu se preda okrivljenik, drzavni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo zalbe u roku od osam dana. Zalba zadrzava izvrsenje rjesenja, a o njoj odlucuje vijece Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vijecu od pet sudaca.
Na postupak odlucivanja vijeca Vrhovnoga suda Republike Hrvatske o zalbi iz stavka 1. ovoga clanka, te na odlucivanje prema clanku 21. ovoga Ustavnog zakona, na odgovarajuci ce se nacin primijeniti odredbe Zakona o krivicnom postupku koje se odnose na odlucivanje o zalbi na presudu.
Clanak 23.
Pravomocno sudsko rjesenje kojim se dopusta predaja okrivljenika Medunarodnom kaznenom sudu konacno je.
Protiv pravomocnog sudskog rjesenja kojim se dopusta predaja okrivljenika Medunarodnom kaznenom sudu moze se podnijeti ustavna tuzba Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Ministar pravosuda moze privremeno odgoditi predaju okrivljenika zbog bolesti okrivljenika ili drugog narocito opravdanog razloga.
Clanak 24.
Pravomocno i izvrsno rjesenje kojim je odluceno o zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda da mu se okrivljenik preda dostavlja se putem Ministarstva pravosuda Vladi Republike Hrvatske koja ga prosljeduje Medunarodnom kaznenom sudu.
V. PRAVNA POMOC MEDUNARODNOM KAZNENOM SUDU
Clanak 25.
Na zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda nadlezna drzavna tijela Republike Hrvatske obavit ce pojedine istrazne radnje, prikupiti potrebne podatke o kaznenom djelu i pocinitelju te drugim cinjenicama vaznim za kazneni postupak, raspisati tjeralicu, dostaviti poziv i druga pismena koja osobama s boravistem u Republici Hrvatskoj salje Medunarodni kazneni sud te obaviti druge radnje vazne za postupak pred Medunarodnim kaznenim sudom.
Predstavnicima Medunarodnoga kaznenog suda moze se na njihov zahtjev omoguciti nazocnost pri obavljanju radnji iz stavka 1. ovoga clanka te da pri tome postavljaju pitanja, daju prijedloge te, ako to ne bi stetno utjecalo na obavljanje radnje, snimaju njeno odvijanje uredajima za opticko i zvucno snimanje.
Clanak 26.
Na zahtjev Medunarodnoga kaznenog suda Vlada Republike Hrvatske odobrit ce prijevoz okrivljenika, svjedoka i drugih osoba preko podrucja Republike Hrvatske.
Nadlezna drzavna tijela Republike Hrvatske poduzet ce radnje potrebne za siguran prijevoz osoba iz stavka 1. ovoga clanka, ukljucivsi i mjere ogranicenja slobode osoba koje se prevoze.
Clanak 27.
U postupku pruzanja pravne pomoci Medunarodnom kaznenom sudu primjenjivat ce se na odgovarajuci nacin odredbe clanka 3., 4. i 5. ovoga Ustavnog zakona.
VI. IZVRSENJE PRESUDE MEDUNARODNOGA KAZNENOG SUDA
Clanak 28.
Pravomocna presuda Medunarodnoga kaznenog suda moze se izvrsiti u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske izvijestit ce Medunarodni kazneni sud o spremnosti Republike Hrvatske da prihvati osudenike na izdrzavanje zatvorske kazne.
Clanak 29.
Zatvorska se kazna izvrsava prema propisima Republike Hrvatske koji se odnose na izvrsenje kazni.
Medunarodnom kaznenom sudu omogucit ce se nadzor nad izvrsenjem kazne.
Clanak 30.
Kada se prema propisima Republike Hrvatske steknu uvjeti za pomilovanje, ublazavanje kazne ili uvjetni otpust, o tome ce se obavijestiti Medunarodni kazneni sud radi donosenja odgovarajuce odluke.
Clanak 31.
Nadlezni sud u Republici Hrvatskoj izvrsit ce presudu Medunarodnoga kaznenog suda koja se odnosi na oduzimanje imovinske koristi ostvarene izvrsenjem kaznenog djela, povrat imovine osobama kojima je ta imovina protupravno oduzeta kaznenim djelom, odnosno na novcanu naknadu za protupravno oduzetu imovinu kada povrat te imovine nije moguc.
Sud u Republici Hrvatskoj je sukladno clanku 12. Zakona o parnicnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.) vezan za presudu Medunarodnoga kaznenog suda u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti.
VII. ZAKLJUCNE ODREDBE: O TROSKOVIMA, IMUNITETU I OSTALIM PITANJIMA
Clanak 32.
Vlada Republike Hrvatske moze od Medunarodnoga kaznenog suda traziti namirenje troskova koji su nastali za Republiku Hrvatsku izvrsenjem poslova suradnje s Medunarodnim kaznenim sudom obavljenih na njegov zahtjev.
Kada se u postupku ostvarivanja suradnje po zahtjevu Medunarodnoga kaznenog suda ocekuju troskovi iznad visine utvrdene odlukom Vlade Republike Hrvatske, od Medunarodnoga kaznenog suda moze se traziti predujmljenje tih troskova.
Clanak 33.
U slucaju kada je Republika Hrvatska ustupila kazneni progon Medunarodnom kaznenom sudu pa je zbog toga doslo do obustave postupka pred sudom u Republici Hrvatskoj, o troskovima tog postupka odlucit ce nadlezni sud naknadno, ovisno o presudi Medunarodnoga kaznenog suda.
Clanak 34.
Suci, tuzitelj i tajnik Medunarodnoga kaznenog suda u Republici Hrvatskoj uzivaju povlastice i imunitete predvidene medunarodnim pravom za diplomatske predstavnike.
Djelatnici ureda Medunarodnoga kaznenog suda u Republici Hrvatskoj i drugi djelatnici Medunarodnoga kaznenog suda koji nisu drzavljani Republike Hrvatske uzivaju imunitete i povlastice sukladno clanku VI. tocke 22. Konvencije o povlasticama i imunitetima UN od 13. veljace 1946. godine, ako se ugovorom Republike Hrvatske i Medunarodnoga kaznenog suda pitanje imuniteta i povlastice ne rijesi drukcije.
Imunitete iz stavka 2. ovoga clanka djelatnici Medunarodnoga kaznenog suda uzivaju ako je to potrebno za nesmetano ispunjavanje zadace toga Suda.
Clanak 35.
Predstavnici Republike Hrvatske pred Medunarodnim kaznenim sudom mogu imati diplomatski status, a Vlada Republike Hrvatske moze ugovorom s Medunarodnim kaznenim sudom ili drugim drzavama urediti imunitet i druge povlastice hrvatskih predstavnika.
Clanak 36.
Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom proglasenja.
Zagreb, 19. travnja 1996.
ZASTUPNICKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Deklaracija o Domovinskom ratu
smatrajuci da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznacno prihvacene od cijeloga hrvatskog naroda i svih gradana Republike Hrvatske,
polazeci od potrebe da Republika Hrvatska upravo na znacaju i temeljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,
potvrdujuci da je na Republiku Hrvatsku oruzanu agresiju izvrsila Srbija, Crna Gora i JNA s oruzanom pobunom dijela srpskog pucanstva u Republici Hrvatskoj,
izrazavajuci volju Zastupnickog doma Hrvatskoga drzavnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon sto je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena drzava nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske drzavne saveze,
radi zaustavljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajuceg polariziranja hrvatskoga drustva, sto moze imati dalekosezne posljedice, Zastupnicki dom Hrvatskoga drzavnog sabora donosi
DEKLARACIJU
O DOMOVINSKOM RATU
1. Stvaranjem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene drzave u medunarodno priznatim granicama, ostvarene su stoljene teznje hrvatskoga naroda i gradana Republike Hrvatske za svojom drzavom na temelju zajednistva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izrazenom voljom u Ustavu iz 1990. godine da temeljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnoscu i postovanje prava covjeka.
2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajacki rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar medunarodno priznatih granica.
3. Uspjesna obrana u Domovinskom ratu s konacnim oslobodilackim vojnoredarstvenim operacijama "Bljesak" i "Oluja" te kasnijom mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaca demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogucnosti priblizavanja tom svijetu u politickom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
4. Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana drzavnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, cime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne drzave i vladavine prava te zakonito funkcioniranje drzavnih tijela kao najbolji nacin za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
5. U skladu s temeljnim nacelima pravednosti i gradanske solidarnosti, Republika Hrvatska ce u okviru materijalnih mogucnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzasluzniji za njezino stvaranje, punu zastitu, dostojanstvo i skrb.
6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosude je duzno procesuirati sve moguce slucajeve pojedinacnih ratnih zlocina, teskih povreda humanitarnog prava i svih drugih zlocina pocinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oruzanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujuci nacela individualne odgovornosti i krivnje.
7. Zastupnicki dom Hrvatskoga drzavnog sabora poziva sve gradane, drzavne i drustvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve duznosnike i sva drzavna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim nacelima stite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog nase civilizacijske buducnosti.
Na taj nacin cuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih gradana Republike Hrvatske i tako stitimo cast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i gradana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.
Zagreb, 13. listopada 2000.
ZASTUPNICKI DOM HRVATSKOGA DRZAVNOG SABORA
ROB JE ROB I KAD JE ZLATNIM LANCIMA OKOVAN
"Oprostiti ne znaci zaboraviti. jer kad bismo zaboravili ne bismo imali sto oprostiti"
Papa Ivan Pavao II.
Vodotoranj u Vukovaru
al` nikada narod zaboravit nece
VUKOVAR
|
|